Zajednički život nije isto što i brak

Mnogi mladi će bez ustručavanja i imalo ozbiljnog razmišljanja ustvrditi kako taj komad papira nije uopšte potreban za potvrdu njihove ljubavi. Kako je, i kada je, brak onakav kakvog ga pamte naši roditelji od cijele institucije i svete tajne spao na obični komad papira teško je reći, ali krajnje je vrijeme da se prekine takav trend razmišljanja i da se braku vrate njegove tradicionalne vrijednosti koje su stoljećima prkosile bremenu novih vremena i svakojakim pomodarstvima.

Postoji razlog

Nakon što napustimo roditelje i osjetimo prve slasti istinske slobode teško se rastati od nje. I to je jedan od prvih razloga zbog kojih mladi kada započinju neformalni zajednički život ne žele isti krunisati brakom. Uz to, u njima uvijek postoji sumnja da li će to, i koliko trajati, pa radije…ne rizikuju…pred matičarem, a vrijeme i dalje teče i uopste ni u jednom trenutku, u takvim situacijama ne radi za nas. U pozadini svega stoje prvenstveno sasvim lični razlozi i sveopšta nespremnost danasnje mlade generacije da se žrtvuju za bilo što, i da pravi ustupke po bilo kom osnovu, a brak je, nakon što ljubav neizostavno vremenom izblijedi, dobrim dijelom trgovanje ustupcima i razumijevanjem. To isto je, u osnovi, i sam život, ali dok smo još mladi i svojeglavi, bezobrazni i nadobudni, teško nam je to shvatiti, a ni savjete roditelja nećemo prihvatiti, sve pod izgovorom da smo mi vlasnici svojih života i da ga hoćemo živjeti onako kako mi mislimo da treba. Međutim, skoro da nema i ne postoji osoba koja je živjela u vanbračnoj zajednici, a da nije po raskidu ili bračnim okončanjem iste rekla da to svome djetetu ne bi nikada dozvolila. Baš onako kako su nama naši roditelji branili, a mi nismo slušali. Zašto? Većina će vam reći kako je život u vanbračnoj zajednici čisti gubitak vremena: dok su se u braku rađala djeca, i stvarao dom, gradilo povjerenje, dok su se ostvarivali zajednički ciljevi, u vanbračnoj zajednici je nestalo i ono malo dobrih stvari. Ostane samo saznanje da smo uživajući u kvazi slobodi postali nevjerovatno sebični i potpuno besciljni. Godine takvog života otupe sva nasa čula i kao po nekoj sili inercije nešto nas naprosto vuče nazad u stanje na koje smo već odavno navikli, a u kojem ne mjenjamo ništa čak i onda kada nam neki glasičak iznutra javlja da bismo ipak trebali to uraditi. I eto nas u začaranom krugu iz kojeg je teško izaći. Odjednom više niste sigurni ni šta radite vi tu, niti ko je osoba koja spava pored vas? Sve je mnogo drugačije u braku, ali ne zato što ste polaganjem bračnog zavjeta potpisali svoju žrtvu, nego zato što ste godinama zajedničkog porodičnog života shvatili njegovu suštinu – obavezali ste se da istrajete makar u nečemu, u vašoj ljubavi, i upravo tu se nalaze najveće životne vrijednosti. Legalna bračna zajednica je vaš dom, cilj kojim zajednički stremite, za koji se zajedno borite. Brak je izvor vaše sigurnosti, a sigurnost je nesporno iskonska težnja ljudske vrste.U izvanbračnim zajednicama nema zajedničkog cilja, vi niste jedno, svako je u suštini samo svoj, samo zajedno živite, jer vam je tako lakše, i tako ste već navikli. Vanbračna zajednica je u osnovi, skup neformalnih privatnih pravila koja se, za razliku od bračnih, nisu formirala na osnovu više vjekovnih iskustava i interesa, već na osnovu trenutka, te se kao takva smatra veoma nepouzdanom i često promjenljivom. Naravno to ne znači da ne postoje kvalitetne i trajne vanbračne veze. Naprotiv, one postoje i toliko su u svom postojanju uznapredovale da danas imaju isti zakonski tretman kao i brak: partneri ravnopravno dijele zajednički stečenu imovinu, jedno drugo mogu socijalno i zdravstveno osigurati, djecu mogu nesmetano rađati…Sve isto kao i u braku. Na kraju se postavlja pitanje, da li je brak uopste i potreban, i koji je njegov smisao?

Odgovor sa društvenog aspekta, nije lako dati, a da se ne pojavi mnostvo kontraargumenata. Međutim kako je društvo u dokazanoj ekonomskoj, moralnoj, socijalnoj i svakoj drugoj vrsti krize, jedini ispravan odgovor daju vjerske zajednice, definišući brak kao svetu tajnu. Ako želite znati tajnu braka, morate i vjerovati. Istina današnja logika jeste sasvim obrnuta, ali zbilja se mora u nesto vjerovati. Neka to bude brak, radije nego samo život zajedno.