Magazin Ljubav i Brak

PRVI BiH MAGAZIN ZA LJUBAVNO I BRAČNO POSREDOVANJE

Bračno savjetovalište
ČITAOCI U ORDINACIJI BRACNOG TERAPEUTA

Čini li vam se ponekad kako naprosto niste u stanju riješiti probleme ? Ili vam nedostaje samo malo podsticaja, sugestije, neki konstruktivan savjet da biste se uputili u tu bitku? Obično te savjete tražimo na pogrešnim mjestima, a da razjašnjenja dileme ili rješenja cjelokupnog problema uopšte i ne dođe. Sasvim je prirodno da ponekad svako od nas nije u stanju samostalno se izboriti sa problemima, ali nije dobro zabijati glavu u pijesak u takvoj situaciji. Ovdje u rubrici “Bračno savjetovalište”, imate priliku dobiti stručni savjet, potpuno besplatno i anonimno, ali ne samo za ljubavne i bračne probleme. Sve što vas muči otvoreno i detaljno iznesite u ovoj rubrici, kako biste dobili što konkretniji odgovor na vaše pitanje, što će vam, iskreno se nadamo, pomoći da se izborite sa problemima na što bezbolniji način. Pitanja uputite u redakciju putem e – maila, redakcija@ljubavibrak.com , a odgovore potražite u narednom izdanju magazina “Ljubav i Brak”. BESPLATNO I ANONIMNO DO STRUČNOG SAVJETA e-mailom na redakcija@ljubavibrak.com. Pošaljite pitanje u vezi vašeg problema i naš psiholog će vam pomoći u rješavanju istog.

Zvjezdana Jakic
dpl.psiholog

___________________________________________________________________________________________________________________

Pitanje

Otkako sam se udala, prije godinu dana, svekrva mi zagorčava život. Ona živi sa nama, a može živjeti u kući pored naše (doduše, ona stalno ističe da je to njena kuća, iako je istu pravila zajedno sa mojim mužem). Prije vjenčanja govorila je da će se iseliti u taj dio. Hoće da se za sve pita u kući, pa čak i za stvari poput tih gdje će šta od sitnog namještaja stajati u prostorijama koje zajedno koristimo.

Sve što ja uradim nije u redu, kad pravim ručak nisam trebala dodati ovaj začin nego onaj, itd. Ja ne trpim te prigovore mirno nego često odbrusim nešto, tako da dođe do zategnutih odnosa koji traju danima, pa se onda izbjegavamo po kući da se ne sretnemo.

Obje smo situirane i obrazovane žene, ali ne uspijevamo ostvariti civilizovanu komunikaciju. Imate li vi neki savjet kako da prevaziđem ove prob leme i kakav stav da zauzmem prema ženi koja u svemu i svakog trenutka hoće da dominira pa se čak takmiči i u tome ko će ljepše izgledati i obući se, iako je među nama 25 godina razlike i to ja u ranim tridesetim, a ona u kasnim pedesetim?

Odgovor

Poštovana, život u zajednici je često puta jako komplikovan i težak. U pitanju je sukob generacija, ličnosti i mogućnosti. U vašem slučaju je najbitniji odnos između vas i vašeg muža. Ako imate podršku u njemu onda se sve može lakše prebroditi. Probajte da radite ono šta vama najviše odgovara i ako ste vi u redu s vašim suprugom, pokušajte ostati mirni na sve te prigovore. Možda će se tada situacija poboljšati. U svakom slučaju vi imate soluciju da se nekad u budućnosti odvojite od gospođe svekrve, samo je bitno da budete u dobrim odnosima sa svojim suprugom i da mu objasnite kako se osjećate kada živite u takvoj situaciji, naravno bez da vrijeđate njegovu majku

Dr. Igor Krnetić (Banja Luka)

__________________________________________________________________________________________________________________________

Pitanje

Čitala sam negdje da emocionalno nestabilni ljudi i ljudi sa psihičkim problemima u vrijeme porodičnih praznika ili velikih nacionalnih praznika zapadnu u depresivno stanje. Primjetila sam nakon toga članka (zapravo tek tada sam postala svjesna) da je to slučaj i sa mojim mužem, kojeg za svaku Novu godinu ili Božić, pa čak i na vlastiti i rođendan našeg djeteta, obuzme neko čudno mračno raspoloženje. To ide tako daleko da je ponekad znao jednostavno otići negdje, kako bi, čini mi se, izbjegao taj dan.

Mislim da bez nekog posebnog razloga namjerno stvori neki problem koji onda iskoristi za alibi što nije tu. Pokušala sam sama sebi objasniti da je to što potiče iz razorene porodice u kojoj se nikada nisu obilježavali vjerski praznici (za razliku od mene), i da je rođendan našeg djeteta bez njega u tom danu neka čudna refleksija njegovih rođendana na kojima nije bio njegov otac, obzirom da su mu se roditelji razveli dok je bio sasvim malo dijete. Zanima me da li je to ozbiljan psihički problem ili on još uvijek, zbog trauma iz djetinjstva, nije sposoban preuzeti pravu ulogu oca, što će vremenom, nadam se, biti kadar učiniti? Njemu je 30 god. meni 28, imamo dijete predškolskog uzrasta.

Napominjem da sam pokušala razgovarati o tom problemu s njim i za nekoliko slučajeva u kojima bi se on zatvorio u sobu spavati, dok u drugoj traje dječiji rođendan, on mi je dao sledeće objašnjenje – dječiji rođendan je samo dječiji. Molim Vas, ko je ovdje lud ?

Odgovor

Depresivnost povodom praznika je prema nekim psihološkim istraživanjima dokazana pojava. Ipak, pitanje: “Ko je ovdje lud”? je destruktivan način formulisanja problema, jer predstavlja osudu ličnosti, a osuda nikad ne vodi uspostavljanju dijaloga, saradnje i dugoročnih rješenja. Prirodna reakcija na osudu ličnosti je agresija ili povlačenje, a ni jedno ni drugo ne vodi približavanju, već međusobnom udaljavanju osoba koje su u bračnom odnosu. Dakle počnite od promjene u načinu Vašeg formulisanja problema koji imate sa suprugom. Umjesto da suprugu šaljete poruku: “Ti si lud, jer se ne raduješ praznicima i zbog toga se ti moraš promjeniti”, bilo bi korisnije da mu bez ljutnje u glasu opišete kako njegovo ponašanje utiče na Vas, vaše djete i vaš bračni odnos, te da mu objasnite (ne naredite) kako biste Vi voljeli da se on ponaša za vrijeme praznika.

Pošto je suština problema koji ste opisali u različitom načinu emocionalnog i ponašajnog reagovanja Vas i Vašeg supruga na atmosferu koja vlada tokom praznika, bitno je da naučite da je to što je neko drugačiji od Vas po svojim osobinama, emocijama, ili postupcima, ne znači da je lud, loš i zao. Zahtjev da drugi budu kao mi je potpuno iracionalan, jer svi imamo različite biološke predispozicije, porodično vaspitanje i prethodna životna iskustva, što je još važnije, takav zahtjev je destruktivan, jer nas emocionalno udaljava(pošto kod druge osobe izaziva agresivnu ili defanzivnu reakciju) i zakopava nas u rovovsku borbu. A što smo emocionalno udaljeniji, što smo više ukopani u lažnu sigurnost naših dubokih rovova, to su manje šanse da se međusobno podržavamo, prihvatamo, saosjećamo i sarađujemo s ciljem postizanja najboljeg mogućeg rješenja za oboje.

Čak iako se uprkos saosjećanju i emocionalnom približavanju sa Vaše strane, navedeni problem sa promjenama raspoloženja kod Vašeg supruga ne smanji, to ne znači da je Vaš suprug “lud” niti da zaslužuje osudu sa Vaše strane. Svi (baš svi) imamo svoje slabe tačke i periode kada smo emocionalno ranjivi, a osuda i nerazumijevanje od strane najbližih nam samo otežava izlaženje na kraj sa kriznim periodima. Osobe koje nisu doživjele stanje ozbiljnijeg depresivnog raspoloženja ovo ne razumiju, pa ćesto misleći da će ih baš time “trgnuti” iz potištenog raspoloženja(ćesto iz najbolje namjere) posežu za “tjeranjem” drugih na vedro raspoloženje. Istina je upravo suprotna: takvim ponašanjem “natovarićemo” depresivnoj osobi osjećaj krivice, koji će joj biti dodatan teret u već teškom emocionalnom stanju!

Ako se depresivno stanje za vrijeme budućih praznika kod Vašeg supruga ne smanji uprkos promjenama u Vašem pristupu navedenom problemu, te njegovo depresivno raspoloženje nastavi da negativno utiče na vaš bračni odnos, ili se takvo raspoloženje vremenom pojača i/ili proširi na druge periode osim praznika, obratite se stručnjaku za psihološku pomoć. Obraćanje za stručnu pomoć bilo koje vrste (pa i psihološke), nije znak ludosti, već mudrosti.