PUTANJA BRAKA

Tradicionalni brak je odavno u krizi, ne samo kod nas već u cijelom svijetu. Njegove osnovne vrijednosti su narušene sa svih strana, i broj sklopljenih brakova je sve manji i manji. Prije nego se prepustimo definicijama i statističkim podacima podsjetimo se da brak sve vrijeme svoga postojanja nikada nije bio isti, već stalno evoluira u nešto drugo.

Hiljadama godina brak zapravo nije bio vezan za ljubav i romansu. Nije da društva u prošlosti nisu imala ljubav i romansu, ali se smatra veoma lošim vjenčati se iz tog razloga. Vjenčati se, značilo je ući u dobru porodicu, sklopiti ekonomske i političke saveze. Tek prije 200 god. počeo se u Zapadnoj Evropi i Americi razvijati ideal “ljubavne veze”, odnosno ideja da se treba vjenčati iz ljubavi. Tome je, u mnogome, doprinijela ženska emancipacija, pa žene koje su postajale školovanije i ekonomski neovisne, braku postepeno pristupaju kao odnosu, a ne svojevrsnoj “društvenoj zaštićenosti”. Međutim istrživanja pokazuju da nivo sreće u brakovima sklopljenim iz ljubavi i u brakovima ekonomski aranžiranim nimalo nije različit, što jasno govori da je brak institucija koja počiva na razvijanju dobrih odnosa. Shodno tome, sasvim je moguće da i ekonomski aranžirani brakovi prelaze slične faze i puteve u toku svoga trajanja, ali tek za brakove sklopljene iz ljubavi imamo definicije i razmatranja šta je zapravo to. Tako se u ljubavlju motivisani brak definiše kao putovanje kroz nivoe ljubavi, koji se mogu predvidjeti.

Ti nivoi su: romansa, borba za moć, saradnja, uzajamnost i stvaralaštvo. Svaki od ovih nivoa sagrađen je na prethodnom, a samo svi oni zajedno mogu ostvariti čitav potencijal ljubavi.

1. Romansa

To je period opijenosti dok zaljubljenost traje punim intenzitetom. Tek kada pijanstvo prestane, ulazimo u predvorje ljubavi.

2. Borba za moć

Nijedan par ne može preskočiti ovaj nivo, ma koliko njihovi temperamenti bili krotki. Ovo je neizbježan period tenzije, jer tada dolaze do izražaja u punom svjetlu naše međusobne razlike. Pojavljuje se sujeta, jer se grčevito brani sopstveni identitet.

3. Saradnja

Ova faza je veliko olakšanje za one koji su preživjeli borbu identiteta. Razvija se nova dubina, jer je prevaziđena gordost i stvorena volja da se mijenjamo radi onog drugog. Tada ljudi shvataju da ljubav nije toliko u očekivanju pomoći od drugog, već u poniranju u sebe, tako što ćemo preuzeti odgovornost za svoje lične probleme. Prekinućemo njima da opterečujemo partnera, očekujući da će ih on umjesto nas riješiti. To je trenutak kada prestajemo biti razmaženi.

4. Uzajamnost

U prethodnoj fazi stari problemi i strahovi ostaju i pored žrtvovane gordosti. Međutim, ko to preživi, neočikovano stiže do višeg nivoa, do nivoa uzajamnosti. To je stanje u kome se sa onim drugim osjećamo, kao da smo sami sa sobom. Ono nastupa kao nagrada baš u času kada pomislimo da ulazimo u monotoniju. Prosto nas iznenadi radost koju nosi vrhunac prave intime, tada otkrivamo jednu potpuno novu realnost.

5. Stvaralaštvo

Ovaj nivo dosežu oni rijetki koji zajedno dočekaju penziju. Ovo je najnježniji i najmirniji period ljubavi. Tada se njihova ljubav vidno širi na okolinu: oni na izvjestan način postaju propovjednici ljubavi, jer su svojim primjerom dali putokaz svima koji dotle još nisu stigli, ili onim razočaranim koji misle da se dotle ne može stići.

Međutim stvarni današnji problem braka više nije motiv iz kojeg se sklapa, već totalna nemotiviranost za sklapanje istog. Naime mladi se sve teže odlučuju na brak zbog neizvjesne ekonomske situacije u zemlji, tako da su ekonomski i ljubavni razlozi dovedeni u jedno međuzavisno, ali konfuzno, stanje u kojem ponajviše trpi brak kao institucija.

Primjera radi, u BiH prema podacima zavoda za statistiku, 2005 god. sklopljeno je 21. 698 brakova, a stopa nupcijaliteta(broj sklopljenih brakova na 1 000 stanovnika) iznosila je 5,6% i ima pad u odnosu na 2004. god. za 2,5%. Dok broj sklopljenih brakova svake godine opada, starosna dob mlade i mladoženje je sve veća. Čekajući i pokušavajući stvoriti vlastitu povoljniju finansijsku situaciju mladi odgađaju zasnivanje bračne zajednice, pa je prosječna starost mlade 25 god., dok su mladoženje prosječno stari 28 god. Deset godina unazad prosječna starost mlade je bila 24 god. a mladoženje 27 god., a prosječna starost majke u porastu je iz godine u godinu. Sve u svemu današnji BiH brak je ilustrator sveopšte krize društva, iako bi u tom istom društvu trebao predstavljati najjaču instituciju, on poprima jedan sasvim drugačiji izgled, vrlo nalik onom od prije hiljadu godina – ekonomska zajednica u kojoj se lakše preživljava nego kada je čovjek sam, a ljubav je nešto što se na tom teškom putu potpuno otrcalo i izgubilo na značaju. Sa takvim slikama oko sebe, oni koji još nisu stupili u brak o njemu razmišljaju sa strahom, i rado ga izbjegavaju. Stvari se, naravno, daju promjeniti, ali društvo kao globalni pojam neće to nikada uraditi. Promjene započinju od svakog pojedinca, i to je naš cilj. Sklapajmo brakove iz ljubavi, a brak neka bude mjesto gdje će se ta ljubav braniti, razvijati i štititi.