PRAVO NA LJUBAV

Ovo je priča o ljubavi. O ljubavi, ali i o ljudima koji ne igraju sporedne uloge u svojim životima. Kada je pročitate, biće vam jasno zašto ne trebate pristajati na ništa što je manje od glavne uloge na vlastitoj životnoj pozornici.

 Neko na ispitu zrelosti ne prođe i jednostavno odustane. Drugi opet, i kada padnu brzo ustaju i nastavljaju dalje. Ni jedno ni drugo nije lako, ali kada je ljubav prava, sve je mnogo lakše.

 U niskom letu

Suada je bila sasvim sigurna da je ljubav između nje i dobrostojećeg Nijemca, u čijoj se zemlji silom bosanskih prilika obrela, ona prava. Sigurna onoliko koliko čovjek sa sedamnaest godina može biti u nešto siguran. Onako kako to i dolikuje svim našim mladim godinama veoma brzo i bez mnogo razmišljanja našla se u braku sa 22 godine starijim čovjekom koji je mogao pružiti sigurnost, ali ipak nije. Luksuzne odaje uskoro su postale najmračnije zatočeništvo za nju, ali i malog Marsela koji je imao tek godinu i pol dana kada je Suada napokon smogla hrabrosti pobjeći u nepoznato. Socijalna pomoć, briga o malom djetetu, i traume bilo je sve što je ponijela sa sobom u iznajmljenu sobu. Izdržala je dvije godine, a onda sav bespotrebno i nepravedno nametnuti stid odbacila i vratila se u našu nevjerovatnu bosansku sredinu koja je uvijek spremna najstrožije suditi svakom ko ne priznaje doživotno zlopatiti se, beznadežno i uvijek iznova kukati o tome. Stvari se po povratku u Bosnu nisu mnogo promijenile za Suadu. Nikada i ne bi da nije odlučila krenuti dalje. Mogavši ostaviti dijete na sigurnom, kod svojih roditelja, potraga za poslom bila je nešto što je morala uraditi, za sebe i malog Marsela. U takvoj situaciji mnogo se ne bira. Suada je uz tetkinu pomoć čistila holandske stanove i stubišta nadajući se da će uskoro pronaći bolji i unosniji posao. Umjesto toga, pronašla je opet ljubav. Zvuči lijepo, ali život ne bi bio život kada tek onda ne bi nastali problemi.

Kada se najmanje nadaš…

Pila je uobičajenu kafu u roterdamskom kafiću prije nego što krene na posao. Zakasnila je, jer je čak tri puta posuđivala upaljač šarmantnom bosancu koji se za cijelo vrijema nije sjetio počastiti je ni kafom, a ipak je u petnaest minuta saznao sve o njoj. Susret koji nije ništa obećavao, ali koji je Suadu svaki naredni dan ponovo vraćao na isto mjesto u samo jednoj nadi – da će tu opet sresti zaboravnog Ahmeta koji joj ni broj telefona nije tražio. Bila je to ljubav na prvi pogled, toliko jaka da su Suada i Ahmet već nakon drugog susreta u istom kafiću odlučili živjeti zajedno. Suada se uselila u Ahmetov stan i potpuno opijena ljubavnim zanosom uživala u jednom novom, za nju, sretnijem životnom poglavlju. Nije sumnjala u njegovu ljubav, sve dok učestale SMS poruke, koje je stalno dobivao, a za koje je uporno tvrdio da su samo izvještaj Telekoma o stanju na računu, nisu probudile onaj dosadni crv sumnje u njegovu iskrenost. I tako sasvim slučajno(kao što je uvijek slučajno kada kopamo po tuđem telefonu!?), Suada je pročitala ljubavnu poruku djevojke, koja je privremeno bila odsutna iz Ahmetovog ljubavnog gnijezda. Trebala se vratiti sutra iz Bosne u stan i srce u kojem je mjesto iznenada i posve čvrsto zauzela neka druga žena.Ahmet je tvrdio da djevojku koja stiže ne voli, nikada između njih nije ni bilo ništa ozbiljno, i da će ona doći samo po svoje stvari. Zaista je tako i bilo. Ahmet je položio prvi ispit časti.

Ljubav na čekanju

Vrijeme je odmicalo i Suada se morala opet vratiti u Bosnu gdje je mali Marsel već stasao za prva predškolska učenja. Vijest da se u Holandiji zaljubila u momka, pa još mlađeg od sebe, i bez bračne prošlosti odjeknula je u Suadinoj familiji kao najveći skandal. Ni u Ahmetovoj porodici reakcije nisu bile nimalo drugačije. Njeni su mislili da jedan momak sigurno ne može imati ozbiljne namjere prema razvedenoj ženi, koja uz to ima i dijete, a Ahmetova porodica je jednostavno smatrala da on zaslužuje” nešto mnogo bolje”. Vjerovatno zbog takvih predrasuda, stalnih pritisaka, i odveć duge razdvojenosti, svaki naredni telefonski kontakt između Suade i Ahmeta bio je više drugarski nego razgovor dvoje mladih koji se iskreno vole. Nakon jednog promašaja i stalne priče koju je slušala o sebi kao o ženi “sa prošlošću” Suada je polako gubila nadu i vjeru u nastavak i ozbiljnost njene veze s Ahmetom, sve dok Ahmet ponovo nije dokazao sebe i svoju ljubav, i sve dok život Suadu nije doveo pred novi paradoks – ljubav u koju je vjerovala nije bila prava, a ona u koju je počela da sumnja postala je upravo to.

“Ja te volim! Eto…”

Naime u pismu koje je uskoro dobila Suada je bila zaprošena. Nedugo zatim Ahmet je samo zbog nje došao u Bosnu i ostao živjeti tu. Iako su i dalje nailazili na osudu sviju oko sebe, Ahmet i Suada su započeli zajednički život kod njenih roditelja. Mislili su da će u jednoj porodičnoj atmosferi Marselovo prihvatanje Ahmeta kao novog oca ići mnogo lakše. No, vrlo brzo Ahmet i Suada su shvatili da nove okolnosti mnogo bolje prihvata jedno dijete nego stari iskusni ljudi, i zbog trajnog neslaganja sa roditeljima ovo dvoje mladih i hrabrih ljudi započinje potpuno samostalan život. Svu dotadašnju holandsku ušteđevinu Ahmet i Suada su uložili u mali privatni posao. Prvi nije išao, ni drugi nije bio mnogo bolji, ali stalna borba i vjera u sebe donijela je rezultate. Ahmet i Suada danas imaju novi privatni posao, vlastiti stan, i ljubav još uvijek dovoljno jaku da ih nauči kako prebroditi sve naredne teškoće koje život sa sobom nosi. Ovdje se završava priča o ljubavi između Suade i Ahmeta, priča o malom Marselu koji ponovo ima oca. Nadamo se da će kao u bajci živjeti srećno do kraja života, i nadamo se da će ljudi iskorjeniti tu lošu naviku miješanja u tuđe živote. Za neku novu istinitu i neobičnu ljubavnu priču ove stranice ostaju otvorene.

“Što si se udavala – udavala si se. Tvoje je sve gotovo, sve si pokazala”, riječi su koje je Suada nebrojeno puta čula od svoje okoline. Sa druge strane postojao je neko ko je vjerovao u nju, u sebe i u snagu ljubavi. Ahmetu, u znak zahvalnosti što joj je vratio vjeru u ljubav, i okolini, u znak protesta protiv”vođenja tuđih briga”, Suada je svoju priču podjelila sa svima nama. Neka ona bude jedan od svijetlih primjera kako se razbijaju stereotipi i kako ljubav uvijek pobjeđuje.

Ahmet i Suada zagrljeni u rubrici romantični vikend, prvi par u Mostaru.