Bračne iluzije

Vjerovatno vam se često desilo da o nečijem braku pomislite kako je idealan, I brak za primjer, a onda uskoro saznate da i taj bračni par ima skoro iste probleme kao i vi u svom. Isto tako različito viđenje bračne stvarnosti imaju bračni partneri o vlastitom braku. Svako od njih ima svoju vlastitu iluziju o braku, svako živi u svom vlastitom braku. Obično tu iluziju partneri jedno drugom predstavljaju kao činjeničnu tvrdnju. Tu onda nastaju problemi između dvije slike jednog braka, a te dvije slike su samo predosećaji, naslućivanje, ne stvarna i realna događanja u braku. Naravno, jedan i drugi partner vjeruju kako je njegova slika dešavanja u braku ona prava, ali to uopšte nije važno. Važno je da se bračni partneri upoznavaju sa subjektivnim viđenjem realnih događaja u braku, da jasno i glasno iznesu ta viđenja probaju ih uskladiti. To ne znači da jedan bračni sudionik treba da prihvati viđenje braka od onog drugog, nego da prihvati pravo na različito doživljavanje onoga što se dešava u braku.

Upravo ovdje leži veliki broj bračnih problema – u neprihvatanju različitosti. Pri tome veoma ćesto ubjeđenja s kojima ulazimu u brak, živimo ga, predstavljaju samo mit, nedostižni ideal, kojem zbog iskrivljenih, disfunkcionalnih vjerovanja težimo, a ta težnja nam na kraju upropaste brak i vjeru u ljubav kao jednu od osnova za održanje istog. Evo samo nekih od tih krivih, nerealnih vjerovanja koja dovode da situacije u kojoj se stvaraju dvije različite slike istog braka:

– za brak je najvažnija apsolutna iskrenost .

– što je veća ljubomora to je veća ljubav u braku.

– u braku treba da postoji potpuno prihvaćanje one druge strane.

– ako ubraku nema seksa nema ni ljubavi.

– u pravoj ljubavi seks je uvijek fantastičan.

Sve su to različita ubjeđenja različitih ljudi, sa kojima svako pojedinačno kreće u brak. Kada se to ubjeđenje u stvarnosti ne realizuje, ili kada se međusobno sukobe, nastaju problemi koji mnogima upropaste život. Većina ljudi smatra da je apsolutna iskrenost temelj dobrog braka, misle da imaju pravo znati sve o čemu partner razmišlja, o čemu mašta, ili šta mu se događa. Za takve osobe iskrenost je sinonim ljubav. Svakako iskrenost je bitna, ali apsolutna iskrenost nije uvijek moguća i nije najvažnija. Ljudi koji iskrenost stavljaju na pijadestal svih ljubavnih i životnih vrijednosti doživljavaju povremenu neiskrenost ili djelimičnu iskrenost svog partnera kao veliku uvredu ili izdaju. Međutim temeljni razlog zbog kojeg se u braku ponekad nešto taji nije nedostatak ljubavi, ili namjera da se partner povrijedi, već baš nešto suprotno – neko nešto krije od svoga partnera da ga ne bi povrijedio, ili da bi izbjegao njegovu negativnu reakciju.

Dakle, apsolutna iskrenost je nemoguća u braku. Svako je i dalje ličnost za sebe, mora da ima svoju vlastitu intimu, makar prilikom petnaestominutnog tuširanja, poslijepodnevnog dremanja ili večernjeg izlaska sa samo svojim društvom. Potpuno stapanje u jedno je nemoguće, i jedini način da izbjegnete zamku različitih doživljavanja vaše bračne stvarnosti, jeste da u brak ne stupate sa iskrivljenim ubjeđenjima , nerealnim očekivanjima, te da prihvatite međusobne različitosti, i kroz objektivnu analizu stvarnosti nađete jednu kompromisnu. Brak nije ništa drugo.

Različito viđenje bračne stvarnosti nastaje uglavnom zato što smo u brak ušli sa pogrešnim ubjeđenjima. Kada se partner ne ponaša u skladu sa tim ubjeđenjima i našim očekivanjima mnogi od nas pribjegavaju psihologiji kontrole, prisile – pritiska, što je pogubno za ljubavne , seksualne odnose, i na kraju sam brak